Drugi izlet koji je uslijedio nakon Kaira se u svom opisu, kako i sami vidite u naslovu činio jako impresivnim.
Naš izlet je započeo s đipovima kojim su nam spremili za početak jednu ludu vožnji pustinjskim krajolikom. Što moram priznati je svakako bio jako zanimljiv dio putovanja. Naše vozače bih komotno mogao svrstati u vrhunske vozače relija. Jer su svojom vožnjom od nekih 100km/h odrađivali svoju vožnju bolesno profesionalno. Adrenalin je svakako bio na vrhuncu, a to je meni iznimno potrebno da bi izlet imao neke koristi.

Ali uskoro dolazi još jedan šok. Kada sam pomislio da smo se odvezli poprilično i da neko vrijeme nećemo uočiti civilizaciju, usred pustinje su počeli iskakati šatori u kojima su bili nastanjeni ljudi.
Onako u šoku sam promrmljao s pitanjem, što je sad ovo???
Na moje sam pitanje dobio odgovor da se ti ljudi nazivaju beduinima. Žive usred pustinje u šatorima, ako bi se tako moglo nazvati četiri kolca i na njima komad tkanine koji ih štiti od sunca.
Zamislite to ljudi žive u pustinji na + 40. Bez struje, vode, kanalizacije i svega što nudi moderni svijet u kojem živimo. Imaju hrpu smeća oko sebe i pokoju devu, koja im je jedino prijevozno sredstvo i kontakt s civilizacijom.

Još jedna zanimljivost od Beduina je bila i ta da su oni vrsni prodavači i staro i mlado je posjedalo vrhunske poduzetničke sposobnosti. Tako da sam pomislio da bi mi dobro došao pokoji beduin i u mom poslu. Jer oni su prodavali razne suvenire takvom lakoćom i bez malo respekta da je to graniči sa ludilom ( u pozitivnom smislu).