Krenuli smo rano ujutro iz baze na put prema Cairu i piramidama. Najveći problem je bio što smo imali 9 sati vožnje autobusom, ali se nakraju i to učinilo zanimljivim....

Nakon cca 3 sata vožnje odlučili smo napraviti jednu malo jaču stanku da bi popili kavicu. Kad ono u birtiji hrpa mačaka koje se ležerno hodaju po odmorištu (volim životinje, ali što je previše ipak je previše).
Mislim si ono bar ću popiti kavicu i ne budem se puno obazirao. Kavica je bila kratkog vijeka, jel sam je ubrzo ostavio nepopijenu. Em je imala bljutav okus, a i kolega je sa smješkom komentirao kako je dobio muhu u kavi...

Al dobro idemo dalje i nakon još tri sata zaustavljamo se na benzinskoj postaji. Kad ono tamo u lokvi goriva na podu i cigaretom u ustima radnik toči gorivo, po nevjerojatnoj cijeni od 0,50lipa po litri. E to bi bio posao da je kod nas cijena goriva tako mizerna.

Prvo št smo obišli kada smo stigli u Cairo je Muhamedova đamija, stvarno vrhunska građevina.
Ono što je obavezno pri ulasku u đamiju je skidanje obuće, a žene moraju obući zelene ogrtače.

 

Tu smo naišli na mnoštvo lokalnih trgovaca koji su nam sa svih strana htijeli uvaliti suvenire. Kod njih se trgovanje sastoji od toga da ponude što veču cijenu, ako prođe odlično. Kada ste u Egiptu cijenkajte se do mile volje jer nema pravila.
Ja sam jedva pogodio dobru cijenu za kutiju sa 10 olovki sa Egipatskim znakovima za 5 eura. A kada smo se vratili do autobusa to sam isto kupio za duplo manje. Dakle nemojte se ustručavati, nego ponudite bolesno malu cijenu i ne odustajte...hehehehe

Nakon đamije smo se napokon uputili na putovanje prema piramidama. A kada smo stigli bio sam impresioniran veličinom i snagom kojom su odisale.
Dok sam ih gledao preko TVa bile su velike, ali tek je uživo jasno kolike su to grdosije. Trebalo je to napraviti. Ispred njih čovjek izgleda kao mali mrav.



Kako sam izrazito pustolovan odlučio sam i ući u najveću piramidu. A to me skoro koštalo da dehidriram. Ide se kroz prolaz 1.5 sa 1.5 metala, dok još kraj vas prolaze u tom malom prostoru i ljudi koji se vračaju nazad. Kreče se prema unutrašnjosti skoro puzajući, skoro bez zraka nekih 150 metara.
Kad ono jedna prostorija malo veća i to je to!!! Imaju dolje jednog čuvara koji mi nije dao da slikam jer bi se obrukali, al dobro. Kada sam več bio kod piramida, nebi si oprostio da se nisam spustio.

Moram naglasiti da me taj izlet u piramidu skoro došao glave, samo mene čekali u autobusu. Sam u Cairu, ne znam baš kako bi se snašao, bi nekako ali bi trajalo...

Nastavit će se...