Kako se naše putovanje bližilo centru, gužva na prometnicama je bila nepodnošljiva.



Ali gužva se preživljavala sa strpljenjem, jer smo se kretali prema plutajućem restoranu na Nilu, jer nas je tamo očekivao obilan objed. Nakon napornog puta i obilaska piramida, bilo je veliko očekivanje da se baci konkretno jelu sebe.
I moram reći da je jelo bilo više nego pristojno.
Veliki švedski stol, sva hrana je bila uračunata u cijenu osim pića.

A normalno je bilo i da smo se svi odlučili i za pićence da se rashladimo od prženje na Egipatskoj vrućini.
Kada je konobar došao sa pićem, zamolio sam ga da odmah naplati. On se na trenutak izgubio i vratio se bez računa i samouvjereno rekao cijenu koja mi je zvučala previše velika.
Kakav jesam uzeo sam cjenik da malo bacim pogled na njega, kad ono "KONOBAR NAS JE ZAVALJAO ZA NEKIH 15 EURA". Kada sam shvatio igru koju je igrao konobar, tražio sam ga da donese orginalni račun. Nakon njegovog izbjegavanja da donese račun, rekao sam mu da zove šefa sale, na što je on ipak odlučio donijeti račun.  A uz račun je vratio i onih 15 eura, uz ispriku da se zabunio...  Možeš mislit, frajer se zabunio za toliku cifru na jednoj rundi pića, ali u svoju korist.

Kada ste u Egiptu, obratite na novac koji vam je vraćen nakon plaćanja računa, da ne bi izvisili. Najbolje je ukoliko kupujete na nekom divljem mjestu, platiti onoliko koliko iznosi račun.